Uvod:

Zloćudne bolesti drugi su vodeći uzrok smrti u svijetu, a očekuje se da će broj novih slučajeva značajno porasti sljedećih desetljeća. Pothranjenost (malnutricija) je uobičajena značajka u oboljelih od raka, a posljedica je i prisutnosti tumora te samog liječenja. Koliko je važna nutritivna potpora onkoloških bolesnika ukazuje procjena da 10-20% oboljelih od raka umire zbog posljedica malnutricije, a ne zbog samog raka.

Osobe oboljele od zloćudnih bolesti možemo podijeliti na one koje su u procesu osnovnog liječenja te na osobe koje žive s rakom nakon osnovnog liječenja. Druga skupina uključuje osobe koje nakon liječenja više nemaju bolesti, one koje nastavljaju primati lijekove kako bi se smanjio rizik od povrata bolesti, kao i osobe čija je bolest pod dobrom kontrolom i koje imaju malo simptoma, a primaju liječenje kako bi se zloćudna bolest zbrinjavala kao kronična bolest.

Razvoju zloćudnih bolesti doprinose razni rizični čimbenici. Svega 5% odnosi se na genetske čimbenike, dok ostalih 95% čine okolišni čimbenici kao što su životni stil, vanjski podražaji i prehrana. Procjenjuje se da je 35% čimbenika rizika za razvoj raka povezano upravo s prehranom. Stoga ne čudi da prehrana zaokuplja veliku pažnju i zanimanje oboljelih. Naime, na vlastitu prehranu možemo početi djelovati već danas.

Bolesnici se tijekom onkološkog liječenja susreću s brojnim nuspojavama kao što su slab apetit, mučnina i povraćanje, suha usta, ranice u ustima, otežano gutanje, proljev, zatvor, promijenjen okus i miris, kroničan umor, depresija, anksioznost koje utječu na prehranu, odnosno otežavaju im adekvatan unos hrane, što može dovesti do malnutricije i smanjene sposobnosti organizma da se bori protiv infekcija. Posljedice malnutricije uključuju povećani rizik za nastanak komplikacija, smanjeni odgovor i toleranciju na liječenje, smanjenje kvalitete života, manju stopu preživljavanja i povećanje troškova liječenja. Stoga, prehrana igra ključnu ulogu u multidisciplinarnoj skrbi za onkološke bolesnike.

Nijedan popis čimbenika koji su u funkciji zaštite zdravlja, prevencije bolesti i razvoja zdravih životnih stilova nije zamisliv bez pravilne, odgovarajuće prehrane i održavanja primjerene tjelesne mase tijekom cijelog života. Pritisnuti bolešću, oboljeli često izražavaju spremnost učiniti drastične promjene u prehrani koje, ako nisu uravnotežene, neće donijeti nikakav boljitak. Onkološki bolesnici se nerijetko opredjeljuju za određene načine prehrane poput sirove hrane, Budwig ili Breussove dijete ili pak izbacuju cijele skupine namirnica – npr. izvore ugljikohidrata ili mlijeko i mliječne proizvode, zbog straha da će konzumacijom određene hrane „nahraniti rak“. Pravilna prehrana ne zahtijeva nužno drastične promjene, već prilagodbu trenutnom stanju, vrsti liječenja i potrebama organizma.

S druge strane, u želji da što bolje podnesu liječenje, podrže imunosni sustav, zaštite zdrave stanice ili povećaju šansu za uništenjem zloćudnih stanica, često na svoju ruku ili zbog utjecaja članova obitelji, prijatelja, medija, posežu za raznim i često mnogobrojnim dodacima prehrani koji ponekad nisu za njih prikladni s obzirom na dijagnozu i vrstu liječenja. Stoga je upravo edukacija i savjetovanje onkoloških bolesnika o prehrani, ali i (ne)uporabi raznih dodataka prehrani od izuzetne važnosti za dobre ishode liječenja. Bolesnicima moraju biti dostupne stručne i znanstveno utemeljene informacije od strane stručnjaka – liječnika, farmaceuta i nutricionista.

Intervencijama u prehrani bolesnika nastoji se održati ili poboljšati unos hrane, održati mišićna masa i funkcionalnost organizma. Najbolji način za povećanje kalorijskog i proteinskog unosa jest putem hrane. Uravnotežena prehrana kod onkološkog bolesnika osigurava bolju opskrbu esencijalnim nutrijentima te pridonosi očuvanju snage i energije. U onkoloških bolesnika ne preporučuju se provođenje rigoroznih dijeta koje bi rezultirale smanjenjem unosa hranjivih tvari, kao ni unos visokih doza vitamina i minerala ako njihov nedostatak nije utvrđen biokemijskim pretragama.

Neka od najčešćih pitanja i problema oboljelih od zloćudnih bolesti vezanih za prehranu:

• Koju hranu smijem, a koju ne smijem jesti?
• Što da uzimam za imunitet?
• Što da uzmem da očuva zdrave stanice tijekom kemoterapije?
• Što da jedem za podizanje leukocita?
• Što da jedem za vrijeme kemoterapije?
• Nemam apetit.
• Jedem na silu, jer znam da moram.
• Gubim tjelesnu masu.
• Hrana mi se gadi.
• Bojim se jesti, jer tako hranim rak.
• Izbacila sam sve ugljikohidrate, da izgladnim stanice raka.

Ako govorimo općenito o prehrani onkoloških bolesnika, to je pravilna prehrana sa svojim postulatima: uravnotežena, raznolika i umjerena. Prednost treba dati namirnicama biljnog podrijetla, kvalitetnim izvorima bjelančevina, vitamina i mineralnih tvari, složenih ugljikohidrata i kvalitetnih masnoća; odnosno hrani visoke nutritivne vrijednosti. Važno je unositi adekvatnu količinu tekućine, prvenstveno vode. S obzirom na to da su prehrambene potrebe individualne, preporuča se savjetovanje s nutricionistom kako bi se dobile preporuke kreirane za vlastite potrebe. Bolesnika tijekom liječenja treba pratiti i kontinuirano prilagođavati prehranu njegovom trenutnom stanju i potrebama.

Ipak, ovo su neki savjeti koji mogu pomoći u pridržavanju uravnotežene prehrane:

• Dati prednost hrani biljnog podrijetla
• Povećati dnevni unos voća, povrća i cjelovitih žitarica. Nastojati pojesti 400 g povrća i voća dnevno, s naznakom na više povrća od voća. Jesti više grahorica, ako se podnose.
• Smanjiti unos prerađene hrane, crvenog mesa i mesnih prerađevina (<300 g tjedno) i animalnih masnoća
• Smanjiti unos visokokalorične hrane, kao što su slatki napitci, brza hrana te slatkiši,
• Ograničiti unos alkohola (npr. piva, vina ili žestokih pića) na najviše dva pića dnevno za muškarce te jednog pića dnevno za žene. Konzumacija alkohola tijekom liječenja nije preporučljiva.
• Smanjiti veličinu porcija i povećati učestalost planiranih obroka,
• Smanjiti unos grickalica i broja obroka izvan kuće,
• Povećati raznovrsnost hrane
• Dodatci prehrani se NE preporučuju onkološkim bolesnicima bez savjetovanja s liječnikom i farmaceutom, zbog rizik od neželjenih učinaka i interakcija s lijekovima.

Glavni aspekti prehrane onkološkog bolesnika uključuju identifikaciju vrste prehrane i namirnica koje bolesniku odgovaraju, rješavanje problema i komplikacija koji se pojavljuju u tijeku liječenja te implementaciju plana prehrane.

Održavanje tjelesne mase glavni je prehrambeni prioritet tijekom liječenja raka. Za bolesnike koji gube tjelesnu masu, jedini način da se to postigne jest prehrana bogata energijom i proteinima. Iako savjeti s visokim udjelom proteina i kalorija mogu biti u suprotnosti s uobičajenim preporukama za zdravu prehranu, rizici povezani s gubitkom kilograma u ovoj su situaciji daleko veći od svake prednosti pridržavanja prehrane s malo masnoće. Nakon što se bolesnikova tjelesna masa stabilizira, poželjno je savjetovanje nutricionista  o povratku na pravilnu uravnoteženu prehranu.

Nuspojave liječenja koje utječu na unos hrane, zahtijevaju specifične prehrambene preporuke.

Faza liječenja koja uključuje primanje kemoterapije nije vrijeme za drastične promjene u prehrani bolesnika. Važno je jesti i održavati adekvatnu tjelesnu masu. Kad prođu nuspojave liječenja, oboljela će se osoba i u prehrani vratiti u svoj uobičajeni kolosijek, odnosno, ako je potrebno, postupno uvoditi promjene kako bi prehrana postala uravnotežena i prilagođena zdravstvenom stanju bolesnika.

Kemoterapija ima niz nuspojava koje utječu na unos hrane.

Vruća hrana isparava, što poslije kemoterapije, kad je pacijent osjetljiviji na mirise, može djelovati odbijajuće, pa je bolje jesti kad se hrana malo ohladi. Kemoterapija često ošteti sluznicu u ustima i izaziva suhoću, pa valja izbjegavati jako krutu hranu da se ne stvore dodatne komplikacije. Zbog moguće promjene okusa i mirisa neka hrana bolesnicima ne odgovara, pa se ne treba prisiljavati jesti hranu koja je oboljeloj osobi u tom trenutku odbojna. Kod mučnine, povraćanja i proljeva preporučuju se česti mali obroci, lagana kuhana hrana te nadomjestak tekućine i elektrolita.

U bolesnika koji razviju neutropeniju posebno treba obratiti pažnju na održavanje higijene tijela, prostora i hrane. Potrebno je izbjegavati sirovu i nedovoljno termički obrađenu ribu i meso, meko kuhana/pečena jaja, nepasterizirane sireve i neoprano sirovo voće i povrće, te orašaste plodove.

Važno je kontrolirati tjelesnu masu. Ukoliko bolesnik primijeti gubitak tjelesne mase, unos hrane nije dostatan i potrebna je intervencija nutricionista i liječnika.

Gubitak tjelesne mase čak i manji od 5% prije početka liječenja, povezan je s lošijim prognozama i smanjenom kvalitetom života onkoloških bolesnika. Stoga je tijekom hospitalizacije i kontroli važno provoditi probir bolesnika za procjenu malnutricije (NRS 2002) i kontrolirati nutritivni status (BIA) kako bi se što prije interveniralo.

Zloćudne bolesti poput raka gušterače i želuca, izazivaju izrazitu kaheksiju, pa bolesnici izgube 10–20% tjelesne mase. Standardnom nutritivnom potporom nije moguće zaustaviti tjelesno propadanje u sindromu tumorske anoreksije i kaheksije, stoga je potrebna intervencija odgovarajućim lijekovima  i enteralnim pripravcima s dodatkom EPA-a.

Zaključak:

Konzumiranje odgovarajućih obroka i vrsta namirnica prije, tijekom i nakon ciklusa liječenja zloćudnih bolesti, pomažu bolesniku u održavanju snage, boljem podnošenju neželjenih učinaka lijekova i tretmana te doprinose boljoj kvaliteta života. U prehranu se mogu uvrstiti i enteralni pripravci s ciljem prevencije gubitka tjelesne mase ili povratka izgubljenih kilograma tijekom liječenja. Nutricionističkim intervencijama kroz individualni rad i praćenje onkoloških bolesnika direktno utječemo na bolji ishod onkološkog liječenja kao i bolju kvalitetu života bolesnika.

 

Literatura:

Baena Ruiz, R. i Salinas Hernandez, P. (2014) Diet and cancer: Risk factors and epidemiological evidence. Maturitas [online], 77 (3), 202-208. Dostupno na: https://doi.org/10.1016/j.maturitas.2013.11.010 [9. kolovoza 2021.]

Dobrila-Dintinjana, R., Redžović, A., Čubranić, A., Dintinjana, M., Pleština, S. (2015) Prehrana u onkološkog pacijenta. Medicina Fluminensis [online], 51 (3), 408-412. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=212537 [9. kolovoza 2021.]

Mitsimponas, N., Rauh, N. S., De Lorenzo, F., Apostolidis, K. (2018) ESMO vodič za bolesnike: Kako živjeti s rakom? [online], Dostupno na: http://www.svezanju.hr/wp-content/uploads/2018/05/ESMO-survivorship-web-cro.pdf [9. kolovoza 2021.]

Muscaritoli, M., Arends, J., Bachmann, P. i sur. (2021) ESPEN practical guideline: Clinical Nutrition in cancer. Clinical Nutrition [online], 40, 2898-2913. Dostupno na: https://doi.org/10.1016/j.clnu.2021.02.005 [9. kolovoza 2021.]

Ní Bhuachalla, E., O’ Connor, A., Healy, J., Dwyer, F., Ryan, A. M.(2016) Good Nutrition for Cancer Recovery – a nutritional resource for the treatment of cancer-induced weight loss. Nutrition Bulletin [online], 41 (2), 151-154. Dostupno na: https://doi.org/10.1111/nbu.12204 [9. kolovoza 2021.]

* Članak objavljen u časopisu Stetoskop